God. 11, br. 18, proleće 2014.

robert d. wilson, A Soldier's Bones: Boris Nazansky

Damir Janjalija, Sloboda u izmaglici / Freedom in the Mist: Dimitar Anakiev

God. 10, br. 17, leto 2013.

Issa's Best: A Translator's Selection of Master Haiku by Issa Kobayashi; prevod na engleski: David G. Lanoue

Knjiga trenutaka / A Book of Moments: Željko Funda

Boris Nazansky, Blijesci i slijeganja: Jadran Zalokar

Vesna Oborina, Proljeće u srcu / Spring in the Heart: Zoran Raonić, Milenko D. Ćirović Ljutički

 

God. 9, br. 16, leto 2012.

Damir Janjalija, Otisci snova/Imprints of Dreams: Dimitar Anakiev

Nepokošeno nebo, antologija hrvatskoga haiku pjesništva: Tomislav Maretić

Сенке кестенова, Антологија српске хаику поезије од друге половине XX века до данас / Shadows of Chestnuts, Anthology of Serbian Haiku Poetry from the second half of the 20th century to present

Dragan J. Ristić, Obznanjeno 2: Saša Važić

 

God. 8, br. 15, zima 2011.

George Swede, Joy in Me Still: Haiku: Michael Dylan Welch

Helen Buckingham, Armadillo Basket: Liam Wilkinson

Ljubomir Dragović, Uska staza/A Narrow Road: Robert D. Wilson

Tomislav Maretić, Leptir nad pučinom (Butterfly over the Open Sea): Dubravko Marijanović

Đermano Vitasović, Na svojen korenu: Tomislav Milohanić i Rudolf Ujčić

 

God. 8, br. 14, leto 2011.

Helen Buckingham, Christmas City: A Haiku Sequence (Božićni grad: haiku niska): Anatoly Kudryavitsky

Zlata Bogović, Pjesma slavuja / Nightingale's Song: Vladimir Devidé, Vasile Moldovan, Đurđa Vukelić-Rožić, Zvonko Petrović

Драган Ј. Ристић, Ђавоља варош / Devils’ Town / Die Teufelstadt / La Ville du Diabl: др Рајна Беговић, Бранислав Брзаковић

Petar Tchouhov, Safety Pins (Zihernadle): Morelle Smith

Славко Ј. Седлар, Таквост 3 (Suchness 3): Милета АЋИМОВИЋ ИВКОВ, Нађа Бранков, Зоран Раонић

 

 

 

Mijajlo V. Ašanin, Odsjaji Mjeseca, izdavač: Centar za kulturu Bijelo Polje, 2014, štampa: Grafokarton Prijepolje

 

Mr Blagoje Vujisić, Crna Gora

Pronađeni korijeni sa prirodom

 

 

 

 

 

 

 

 

Ako potražimo puteve približavanja kulturi Istoka, onda je najsigurnije da pođemo stazama pjesništva naših haiđina. Jedna od tih staza pripada Mijajlu Ašaninu koji već sa drugom knjigom haiku stihova „Odsjaji mjeseca“ izlazi pred čitalačku javnost. Sam naslov proizilazi iz pjesnikove potrebe da se služi simbolima. Mjesec je jedan od više simbola koje posebno koriste pjesnici, slikari, mistici. Mjesec kao nebesko tijelo je jedinka, a pošto se on odražava u vodi (bari, potoku, rijeci, jezeru, moru i okeanu), postoje milioni odsjaja, jedna svijest a milioni ispoljavanja, čime kod ovog pjesnika simboli imaju svoj kvalitet.

Već u prvim stihovima vidimo ovog haiđina sa prirodom, prema kojoj ispoljava svoju snažnu ljubav. Čak ako u njoj nađe i neku negativnu stranu, on je preobražava u pozitivnu, zdravu, dugoročnu za opstanak čovjeka na Zemlji. Na prvi pogled reklo bi se da prvi stihovi zbirke

I voće, evo,
gusjenica napala.
Brsti i mene.

zvuče pesimistički. Međutim, oni su refleksija zdrave prirode, zdrave životne sredine, jer da nema te gusjenice, voće bi samo na prvi pogled izgledalo primamljivo, a u suštini bi bilo zatrovano. Pa i samog pjesnika gusjenice „brste“ zato što je zdravo biće, ničim zatrovano. U protivnom, gusjenice ne bi bilo ni u prirodi ni u pjesnikovim stihovima.

Pjesnik živi sa prirodom, od nje uči, ona ga oduševljava, te kao takav uspostavlja svoje korijene sa njom. U trostišju pjesnik uspješno sažima jedan trenutak. Budući svjestan da najbolji haiku izbjegavaju subjektivnost i nagovještavaju godišnje doba, Ašanin nam u tom smislu i daje većinu haiku stihova:

Sivilo leglo
po blatnim sokacima.
Mrtvo doba.

i ide još dalje, dajući nam i one u kojima se kazuje i neka nepovoljnost prepoznatljivog godišnjeg doba:

Žitno klasje
nezrelo sazrijeva.
Slaba žetva.

Autor voli čitavu prirodu podjednako, konkretno za njega istu vrijednost, istu ljepotu ima i pjesma slavuja u šumi i kreket žaba u žabokrečini, sivilo blatnih sokaka i zlatni sjaj lišća itd. Izbjegnuta je idejna i pojmovna konstrukcija nuđenjem najpodesnije slike koja bi nas podsjetila na originalan predosjećaj što je živopisnije moguće. Pjesnik se potrudio da i manje upućeni čitaoci dožive poetičku živost tog malog broja slogova, nudeći autentičnu sliku iz prirode običnom leksikom a pritom vodeći računa da ne ode u banalnost.

Na kraju da kažemo da je Mijajlo Ašanin još jedan od više desetina crnogorskih haiđina koji zaslužuje da uđe u još neobjavljenu antologiju crnogorskog haiku stvaralaštva. A nadamo se da, zahvaljujući sve većem broju haiđina, vrijeme proučavanja teorije i istorije haikua nije daleko u književnosti Crne Gore, čime će ovo ružno pače naše poezije napokon postati labud.