God. 10, br. 17, leto 2013.

Issa's Best: A Translator's Selection of Master Haiku by Issa Kobayashi; prevod na engleski: David G. Lanoue

Knjiga trenutaka / A Book of Moments: Željko Funda

Boris Nazansky, Blijesci i slijeganja: Jadran Zalokar

robert d. wilson, A Soldier's Bones: David Lanoue, David L. Barnhill, Saša Važić

 

God. 9, br. 16, leto 2012.

Damir Janjalija, Otisci snova/Imprints of Dreams: Dimitar Anakiev

Nepokošeno nebo, antologija hrvatskoga haiku pjesništva: Tomislav Maretić

Сенке кестенова, Антологија српске хаику поезије од друге половине XX века до данас / Shadows of Chestnuts, Anthology of Serbian Haiku Poetry from the second half of the 20th century to present

Dragan J. Ristić, Obznanjeno 2: Saša Važić

 

God. 8, br. 15, zima 2011.

George Swede, Joy in Me Still: Haiku: Michael Dylan Welch

Helen Buckingham, Armadillo Basket: Liam Wilkinson

Ljubomir Dragović, Uska staza/A Narrow Road: Robert D. Wilson

Tomislav Maretić, Leptir nad pučinom (Butterfly over the Open Sea): Dubravko Marijanović

Đermano Vitasović, Na svojen korenu: Tomislav Milohanić i Rudolf Ujčić

 

God. 8, br. 14, leto 2011.

Helen Buckingham, Christmas City: A Haiku Sequence (Božićni grad: haiku niska): Anatoly Kudryavitsky

Zlata Bogović, Pjesma slavuja / Nightingale's Song: Vladimir Devidé, Vasile Moldovan, Đurđa Vukelić-Rožić, Zvonko Petrović

Драган Ј. Ристић, Ђавоља варош / Devils’ Town / Die Teufelstadt / La Ville du Diabl: др Рајна Беговић, Бранислав Брзаковић

Petar Tchouhov, Safety Pins (Zihernadle): Morelle Smith

Славко Ј. Седлар, Таквост 3 (Suchness 3): Милета АЋИМОВИЋ ИВКОВ, Нађа Бранков, Зоран Раонић

 

 

 

Vesna Oborina, Proljeće u srcu / Spring in the Heart; prevod: Saša Važić; Beograd: Haiku udruženje Srbije i Crne Gore, 2013 (Beograd:Megraf); 78 str.; 21 cm; ISBN 978-86-84813-17-8.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Zoran Raonić, Crna Gora

Duboki uvid u suštinu

Kod Vesne Oborine je uvijek proljeće. Ne samo u pjesmi, već i u priči, slici, ona nije samo ljekar u životu već i u umjetnosti.

Oborina svijet gleda onakvim kakav jeste. Dakle – dobar. Lijep. Ni slučajno ne onakvim kakav je u emocijama naših ljudi danas, pogotovo nekih ljudi. Njen mladalački duh i pjesma, haiku, su dobitna kombinacija u ovom vremenu. Baš onakvi kakvi nam trebaju u ovim depresivnim vremenima, koja smo sami takvima učinili. Na nama je da ih popravimo. A to je moguće ako je "Proljeće u srcu".

Zemaljska slika koja pluta nebom i slika neba koje je sišlo na zemlju, upravo prizivom kroz pjesmu kao u kakvom magijskom ritualu, pa i dvosmjerno: Plove oblaci./ U čarobnoj kočiji/ moji snovi, kaže Vesna tome u prilog. Punim srcem je moguće zagrijati i zimu, ne samo proljeće. Sigurna u sebe, autorka odlučno hodi zemljom, ali je očas i u oblacima, otišla tamo ne da se izgubi, nego da parče neba donese na zemlju, da ga podijeli sa nama.

Ima ovdje pjesama koje nijesu najbolje od Vesne Oborine, nijesu možda ni "pravi" haikui, ali ima uzleta koji nas vode ne samo do onog najboljeg od ove autorke, već i do onih detalja koje smještamo i u sopstveni nezaborav. Kako ne uzeti kao ozbiljno ako: Sudbinom vezani / pjesnik i planina – / putem u vječnost. jeste duboki uvid u suštinu svijeta, tla i neba, svega. Pa neka bude!

Vesnini slikoviti prizori, kao na platnima starih majstora, vode nas u predjele dobro poznate, a nove, ne reproducirane još. Opet važi ona misao velikog umjetnika – po kojoj čitaoca treba iznenaditi nečim poznatim.

Ovaj put pjesnik – haiđin i slikar – akvarelista su se našli na istom zadatku. Na projektu koji mora ispasti uspješan.

I kada varira poznate motive, Oborina nalazi načina da bude drukčije, ili iznova, nikako ponavljanje ili replika. Što je dokaz dostignutog majstorstva u građenju haiku pjesme, ali i u posmatranju svijeta oko sebe. I taj proces nije u ulozi pjesnika već u funkciji života. Dakle – živim haiku, a to što i zapišem je zato što hoću da za sebe i druge sačuvam neki detalj (trenutak) vrijedan pažnje. Da trenutak traje, haiku trenutak u našem kratkom trajanju. Skup takvih trenutaka moramo čuvati u nizu, kao dragulje u kakvom đerdanu, da bi imali svoj put kroz život, život koji nam je dat, jednom. Ili možda nije jednom, svejedno. Ajmo na put. S Vesnom ili sami, ali – ajmo.

 

Milenko D. Ćirović Ljutički, Srbija

Haiku u srcu

Evo me nad rukopisom četvrte knjige haiku poezije Vesne Oborine Proljeće u srcu.

Prepoznatljiv stil, prepoznatljiv rukopis. To pjesnikinju čini originalnom i nepovodljivom za uzorima. U naslovu knjige sadrži se nenaglašeni moto knjige. Naime, ne radi se o proljeću – godišnjem dobu u pjesnikinjinom srcu (kao što je u istoimenom ciklusu), već o srcu u kom je metaforično predstavljeno trajno proljeće. Proljeće za svako vrijeme. Znajući da je proljeće vrijeme kada se budi priroda i život u prirodi, onda simbolično njeno srce je toliko da u njemu ima uvijek mjesta za to jedno trajno proljeće, u kom je njeno – zašto njeno, i naše – okruženje.

O njenoj empatiji u prirodu govore i naslovi pojedinih ciklusa: Proljeće u srcu, Sunce u očima, Boje jeseni, Gdje počinje nebo. Nijesu ovi naslovi predmetni ni kao pitanja a ni kao odgovori, već, jednostavno, kao uvid pjesnikinje, čijoj percepciji ne promiče ništa što se oko nje dešava a što je prirodno, pripadajući i samo prirodi. Bez potrebe pitanja i odgovaranja, ali sa potrebom da se doživljeno zapiše i podijeli sa drugima, onako kako je to i priroda podijelila sa njom. Dakle, jedna potpuna relacija interakcije u kojoj je najprirodnije biti prirodan.

Vesnine haiku pjesme imaju izraženu likovnost, što nije ni čudo, s obzirom na to da je pjesnikinja i slikar. Usuđujem se tvrditi da je znatan broj njenih haiku pjesama nastao u vrijeme dok su po platnu, na štafelaju, nastajale konture, ili završni potezi kista. Tu je haiku nastajao kao skica trenutka. Nekad potpuno definisan, nekad sa potrebom dorađivanja.

Haiku je poezija stvarnog (Jim Kacian) – znači doživljenog. To je ono što ovu formu i čini zahtjevnom, bez frazeologije i filozofiranja, a opet i uz rizik da se sklizne u banalnost. Vesna je ovladala vještinom „balansiranja“ između tih krajnosti. Nekada i po cijenu da ne uspije – na prvi pogled – najbolje.

Suština haikua mora biti čulna i za oko i za uho.

Vesnin haiku karakteriše neujednačenost amplitude – skokovitost u ritmu i melodiji. To je ono što emanira iz emotivne strukture ličnosti, koju karakteriše dinamičnost, čovjekoljublje, prirodoljublje, nemiran duh.

Ovo je zbirka haiku pjesama, koja sama sebe preporučuje.