Damir Janjalija, Otisci snova/Imprints of Dreams: Dimitar Anakiev

Сенке кестенова, Антологија српске хаику поезије од друге половине XX века до данас / Shadows of Chestnuts, Anthology of Serbian Haiku Poetry from the second half of the 20th century to present

Dragan J. Ristić, Obznanjeno 2: Saša Važić

Ikumi Yoshimura, paper plane: Robert D. Wilson

 

God. 8, br. 15, zima 2011.

George Swede, Joy in Me Still: Haiku: Michael Dylan Welch

Helen Buckingham, Armadillo Basket: Liam Wilkinson

Ljubomir Dragović, Uska staza/A Narrow Road: Robert D. Wilson

Tomislav Maretić, Leptir nad pučinom (Butterfly over the Open Sea): Dubravko Marijanović

Đermano Vitasović, Na svojen korenu: Tomislav Milohanić i Rudolf Ujčić

 

God. 8, br. 14, leto 2011.

Helen Buckingham, Christmas City: A Haiku Sequence (Božićni grad: haiku niska): Anatoly Kudryavitsky

Zlata Bogović, Pjesma slavuja / Nightingale's Song: Vladimir Devidé, Vasile Moldovan, Đurđa Vukelić-Rožić, Zvonko Petrović

Драган Ј. Ристић, Ђавоља варош / Devils’ Town / Die Teufelstadt / La Ville du Diabl: др Рајна Беговић, Бранислав Брзаковић

Petar Tchouhov, Safety Pins (Zihernadle): Morelle Smith

Славко Ј. Седлар, Таквост 3 (Suchness 3): Милета АЋИМОВИЋ ИВКОВ, Нађа Бранков, Зоран Раонић

 

 

 

Dobitnik Touchstone Distinguished Book Awards za 2011. godinu:

http://www.thehaikufoundation.org/2012/04/17/national-haiku-poetry-day-announcements-2011-touchstone-distinguished-book-awards/

 

Tomislav Maretić, Hrvatska

NEPOKOŠENO NEBO, antologija hrvatskoga haiku pjesništva (1996-2007) / An Unmown Sky (1996-2007); Đurđa Vukelić-Rožić, Udruga „Tri rijeke“, HPOI, Ivanić Grad (2011).

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Hrvatsko haiku pjesništvo je i dalje živo kako je i predvidio pokojni akademik Vladimir Devidé, glavni nadahnitelj našeg haiku pokreta. Svake godine održavaju se pjesnički sastanci u Samoboru, Kloštar Ivaniću, Ludbregu, Krapini, također u Rijeci, Zadru, Labinu i drugdje. Kao rezultat ovih sastanaka na kojima se čita nova haiku poezija izdaju se zbornici. Osim toga, haiku se objavljuje u raznoj periodici, a uz haiku časopise „Haiku“ (Zagreb), Vrabac/Sparrow“ (Samobor) te kasnije posebice „Iris“ (Ivanić Grad), mnogo je za haiku poeziju učinila i književna revija „Marulić“, list Hrvatskog književnog društva „Sveti Jeronim“. Postoje i veb-stranice: „Karolina riječka“, koju vodi Borivoj Bukva, te stranica Društva hrvatskih haiku pjesnika s Višnjom McMaster kao urednicom. Osim toga, hrvatski pjesnici nastupaju na nizu domaćih i stranih natječaja, s dobrim rezultatima i u međunarodnoj konkurenciji. Stoga nije čudo da je poslije poznate Antologije hrvatskoga haiku (Zagreb, 1996) Vladimira Devidéa i s obzirom na veliku produkciju haiku pjesama porasla potreba za novom haiku antologijom. Uvijek aktivan Marijan Čekolj u Samoboru, koji vodi Hrvatsko haiku društvo, izdao je, zajedno s Marinkom Španovićem, 2003. godine, „Otvoren put/Open Road“, te 2005. „Hrvatsku antologiju hrvatskog pjesništva“ u obliku jednog izdanja „Vrapca“ (1990-2005). Posljednje dvije antologije su, nažalost, ostale razmjerno nezamijećene premda to ne zaslužuju. Čekolj je priredio i „Haiku iz rata/War Haiku“ godine 1992. koje je doživilo drugo dopunjeno izdanje godine 1995.

Sada je pred nama velika i teška knjiga sa 390 stranica i 166 haiku pjesnika sa 2450 haiku napisanih uglavnom na standardnom hrvatskom jeziku, ali i kajkavskom i čakavskom narječju, uz paralelni engleski prijevod. Evokativan i nadahnuti naslov Nepokošeno nebo/An Unmown Sky posuđen je iz Ivančanova haiku otisnutog na početku knjige kao moto cijele zbirke:

Ležim
u travi. Nepokošeno
nebo.

Knjiga je tvrdih korica, veličine nešto manjeg laptopa Kao što brojke govore, radi se o obimnom pregledu recentnog hrvatskog haiku stvaralaštva u periodu od 1996. do 2007. Ako uzmemo u obzir da je Devidéova antologija sadržavala haiku pjesme 80 haikuista, onda se može reći da je ova kolekcija po broju imena nadmašuje za 100%, a po broju haiku još i znatno više. Zasigurno je to rezultat rastućeg interesa i novih sitnopjesnika, kao i nastavka plodnog djelovanja onih etabliranih.

Izbor pjesama uzeo je u obzir 100 zbirki, 29 antologija, 20 zbornika (godišnja izdanja), 25 časopisa, 4 zajedničke zbirke, 9 internetskih izvora te 26 časopisa. Nabrojimo barem časopise: Apokalipsa, Azami, Blithe Spirit, Haiku (Zagreb), Haiku (Bukurešt), Galeb, Ginyu, HI, Hermitage, Književna smotra, Kô, Kokako, Letni časi, Lotos, Mainichi Daily News, Marulić, Mravka, Otok Ivanić, Point Judith Light, Prijatelj, South by Southeast, Timepieces, Vrabac/Sparrow, winterSPIN, Woodpecker.

Prevoditelji su uglavnom sami autori. U izboru haiku pjesnika sastavljačica je željela obuhvatiti beziznimno sve bolje pjesnike ove forme (dakle, 166 od nekih 400 koliko se pojavilo u tisku sa svojim haiku uradcima), a u taj broj je uključila i one manje poznate te one s manjim odjekom i uspjehom. Vrjednovanje pojedinog haiku pjesnika (temeljem kvalitete i obima produkcije) proporcionalno je broju uvrštenih haiku ispod svakoga imena, u rasponu od 4 do 30 haiku po osobi. Haiku su napisani dvojezično u strogo formalnom poretku, a razlog je očigledno veliki broj pjesama koji, razumljivo, nije dopuštao maštovitije dizajniranje u rasporedu. Na jednoj stranici ima najviše do 13 haiku. Na dnu svake stranice je pod brojem obilježena referenca gdje je haiku bio publiciran prvi puta, uključujući priznanja i nagrade, a to je učinjeno vrlo pedantno i redovito (osim što se u nekih pjesnika nije moglo ući u trag svim izvorima), tako da se na temelju uvida u akreditacije može posredno uvidjeti aktivnost i afirmacija pojedinog haiku pjesnika.

Imena su poredana po abecedi, a najmlađi pjesnik je rođen 1989. Uz imena nalaze se crno-bijele fotografije autora, no ne svugdje. Nažalost, u ovom izboru ima čak 16 pjesnika koji su nas napustili, među najpoznatijim (redosljed po godini smrti) – Mile Stamenković, Branislava Krželj, Anto Gardaš, Dragutin Tadijanović, Darko Plažanin, Zvonko Petrović, Zdravko Kurnik, Vladimir Devidé, Franjo Hrg i Marinko Španović. Nekolicina se pjesnika pak prestala baviti ovim žanrom, a među njima izvrsni riječki pjesnik Robert Bebek.

Zanimljiva je opservacija britanskog pjesnika Martina Lukasa koji na temelju čitanja ove antologije pronalazi dvije tendencije različite od današnjeg haiku pjesništva na Zapadu. Jedna je tematsko prevladavanje prirode u naših pjesnika nad društvenim sadržajima urbaniziranog Zapada u zapadnoj haiku poeziji. Druga je naglašeni antropomorfizam u naših pjesnika koji koristi prirodu, a Lukas ga nalazi osvježavajućim, no s vremenom i napornim. Sjećam se i ranijih primjedba od strane Jamesa Kirkupa koji je zamijetio da hrvatski pjesnici ne koriste dovoljno kigo (oznaku godišnjeg doba) u sklopu haiku poetike. Uvjeren sam da taj prigovor (a odnosio se na zajedničku zbirku sedmorice haikuista „Sedam putova/Seven Ways“, Zagreb, 2000) ovdje ne stoji, barem ne u većini uradaka. Zanimljiva je i Lukasova zamjedba kako se procjena hrvatskog haiku pjesništva s engleskog jezičnog stajališta temelji pretežno na slikovitosti pojedinog haiku jer zvukovne i ine jezične finese ostaju skrivene i nedostupne u prijevodu. K tomu napominje da su neke pjesme pisane na hrvatskim narječjima, što je načelno spomenuto u knjizi, no ne uz pojedine prijevode. Moglo bi se zaključiti da je ova tvrdnja sigurno točna i ujedno jest opće mjesto, jer se odnosi i na sve druge jezike s obzirom da je danas engleski za cijeli svjetski haiku pokret neka vrsta esperanta za komuniciranje i afirmaciju u svijetu.

Za ovu antologiju, za koju je sama autorica razmišljala bili je nazvala pregledom, panoramom ili pak antologijom, ostaje i dalje za raspravu koja bi joj atribucija najbolje odgovarala. Diskusije o tom mogle bi biti zanimljive s obzirom na različita stajališta, kako vidim, među hrvatskim haikuistima. Bilo kako bilo, pred nama je obimna, zaista iscrpna kolekcija najboljeg hrvatskog haiku pjesništva u razdoblju od 1996. do 2007. te podsjeća na Zlatnu knjigu hrvatskog pjesništva Vlatka Pavletića (premda je njegova antologija obuhvaćala poeziju od njezinih početaka). Mnoštvo imena, uključujući mnoga nova i neka posve mlada, govore o želji da se na jednom mjestu predstavi sve što se može kao slika današnjeg hrvatskog haiku trenutka. U tome se bez daljnjega uspjelo te će ova knjiga, koja se s vremenskog stajališta nastavlja na antologiju akademika Vladimira Devidéa, zasigurno predstavljati temelj za proučavanje, ali prije toga, za uživanje u dosezima hrvatskog haiku pjesništva.

Nasumce izabran rukovet haiku pjesama iz antologije:

Putuje sam
zaboravljen pušlec
u autobusu.

Milan Žegarac Peharnik

Na mostu
dječji plač zaustavlja
leptir.

Mirko Varga

Četiri kata
Na petomu tišini.
novorođenče!

Ivan Nadilo

Rzanje konja –
na zaprašenim kolima
treperi lampaš

Ivan Mlačić

Bližeći se jami,
rudar prigrli
svoju svjetiljku.

Marinko Kovačević

između
dva vala čuje se
žalo

Zatko Juras

lampa u zoru
dok pas piša po zidu
čitam grafite

Dubravko Marijanović

Vatromet -
ah propao je
ne dosegnuvši zvijezde

Dragan Vučetić

Klas pšenice –
ljuljuška se vrabac
sa svojom gozbom

Zvonko Petrović

u bonaci
jedna o drugu maze se
male barke

Darko Plažanin

teple kelače
z zobi spuščaju kojni
zmrznutim ptičem

Ružica Mokos

Jezero.
Iz oblaka iskočila
riba.

Ivan Ivančan  

sasvim slobodan
tek za svoju sjenu vezan
pas lutalica

Robert Bebek

Vojnik pao.
Kako glasno na ruci
otkucava sat

Enes Kišević

Procvala lavanda.
Ispod neba još
jedno nebo.

Rajka Anđelić Maslovarić

Pustom ulicom
kotrlja se prazna
limenka pive

Zlata Bogović

poštar na motoru
predvodi čopor pasa
od plota do plota

Đurđa Vukelić-Rožić

proljetna kiša –
poskakuje poklopac
zakipjelog graha

Marinko Španović

izgladnjela patka
preselila se u
zoološki vrt

Živko Prodanović

cijelo nebo
s jednim oblakom stalo
na bobu grožđa

Boris Nazansky