George Swede, Joy in Me Still: Haiku: Michael Dylan Welch

Helen Buckingham, Armadillo Basket: Liam Wilkinson

Ljubomir Dragović, Uska staza/A Narrow Road: Robert D. Wilson

Tomislav Maretić, Leptir nad pučinom (Butterfly over the Open Sea): Dubravko Marijanović

Đermano Vitasović, Kacanski haiku verši: Vladimir Devidé

 

God. 8, br. 14, leto 2011.

Helen Buckingham, Christmas City: A Haiku Sequence (Božićni grad: haiku niska): Anatoly Kudryavitsky

Zlata Bogović, Pjesma slavuja / Nightingale's Song: Vladimir Devidé, Vasile Moldovan, Đurđa Vukelić-Rožić, Zvonko Petrović

Драган Ј. Ристић, Ђавоља варош / Devils’ Town / Die Teufelstadt / La Ville du Diabl: др Рајна Беговић, Бранислав Брзаковић

Petar Tchouhov, Safety Pins (Zihernadle): Morelle Smith

Славко Ј. Седлар, Таквост 3 (Suchness 3): Милета АЋИМОВИЋ ИВКОВ, Нађа Бранков, Зоран Раонић

 

 

Tomislav Milohanić, Hrvatska

Đermano Vitasović, Na svojen korenu, nakladnik: Grafoprint tiskara Pomer, sunakladnik: Matica Hrvatska, urednik: Rudolf Ujčić, crteži: Vera Kos Paliska, fotografije: Alen Šajina, ISBN 953-98365-1-4.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

IZVOD IZ RECENZIJE

Čovjek ne zna i ne sluti kada će i hoće li nakupina emocija, uspomena, odricanja, iskušenja.... biti iskupljena i na koji način. Iskupljenje se kod Đermana Vitasovića ostvaruje kroz riječ, kroz pjesmu. Iskupljenje sebe i drugoga, usmjerenost prema dobru i zdravom korijenu, pozitivno strpljenje, osjećaj pripadnosti i sraslosti s narodnim bićem – sve to struji kroz ustreptalu pjesmu koja je dugo čekala, strpljivo kucala na vrata srca. Tavorila je negdje u zapećku narodne pjesme, odrješite, jedre, reske, ali istovremeno odane i blage, pune duše i duha.

Progovorio je pjesnik iz puka za puk, iz dubine, treptajem iskrenosti. Izravan i predan, antejski zanesen Vitasović umije artikulirati nakupljen ponos, žar i eros puka; uspijeva tkati nit vertikalne opstojnosti narodnog bića. Odvažan i uporan u nastojanju da ne iznevjeri sebe i da u stihove spaja razasute treptaje duše.

Što se više bavi pjesmom, što se više prepušta unutarnjem instinktu i ritmu pjeva, to mu pjesma jaće uzvraća. On raste zajedno s njom, a koja zrije i postaje sve jača. Posebnu izražajnost i zgusnutost dostiže u kratkoj formi haiku-a.

U knjigu pjesama NA SVOJEN KORENU uvodi nas u poetsko-prozno premišljanje o zavičaju kao mjeri svijeta i svijesti o pripadnosti svom narodu. Svaki kamen, svaka stopa, osmijeh vode, toponim--razlog su za nježnost, suptilnost i odskok prema širini i dubini doma i domovine.