George Swede, Joy in Me Still: Haiku: Michael Dylan Welch

Helen Buckingham, Armadillo Basket: Liam Wilkinson

Ljubomir Dragović, Uska staza/A Narrow Road: Robert D. Wilson

Đermano Vitasović, Na svojen korenu: Tomislav Milohanić i Rudolf Ujčić

Đermano Vitasović, Kacanski haiku verši: Vladimir Devidé

 

God. 8, br. 14, leto 2011.

Helen Buckingham, Christmas City: A Haiku Sequence (Božićni grad: haiku niska): Anatoly Kudryavitsky

Zlata Bogović, Pjesma slavuja / Nightingale's Song: Vladimir Devidé, Vasile Moldovan, Đurđa Vukelić-Rožić, Zvonko Petrović

Драган Ј. Ристић, Ђавоља варош / Devils’ Town / Die Teufelstadt / La Ville du Diabl: др Рајна Беговић, Бранислав Брзаковић

Petar Tchouhov, Safety Pins (Zihernadle): Morelle Smith

Славко Ј. Седлар, Таквост 3 (Suchness 3): Милета АЋИМОВИЋ ИВКОВ, Нађа Бранков, Зоран Раонић

 

 

Dubravko Marijanović, Hrvatska

Tomislav Maretić: Leptir nad pučinom (Butterfly over the Open Sea) – sitnopjesni, Hrvatsko katoličko liječničko društvo, Biblioteka signa cordis, Zagreb, 2011. Dvojezična zbirka, meko ukoričena, s klapnama, veličine 15x21 cm, opsega 144 stranice. Prevod: Margaret Casman-Vuko i Tomislav Maretić.

 

Sitnopjesni i fusnote kao prikaz svakodnevice
(izvod)

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Ne računajući korice, kazalo i životopis – zbirka počinje stihom najznačajnijeg hrvatskog pjesnika Tina Ujevića, a završava jednostavnim, kratkim, jasnim a iscrpnim pogovorom o Maretićevu haiku pjesništvu, koje potpisuje najzaslužniji promicatelj japanske kulture i pjesništva u našim krajevima -- Vladimir Devidé.

Zbirka sadrži 516 haiku i jedan nijuin, što i nije previše za tridesetak godina pisanja sitnopjesni. Podjeljena je u osam skupina haiku. Prve četiri odgovaraju godišnjim dobima. Proljeće broji 129, ljeto 138, jesen 127 i zima 79 haiku. U petoj su 38 haiku o Božiću i Novoj godini, u šestoj 20 haiku o psima, u sedmoj 23 ratna haiku, a osma je osamljenička rengica od 20 stihova.

Brojnost i različitost predmeta i pojava koji se javljaju kao tema ili potpora Maretićevih sitnopjesni je nezabilježena u haiku zbirkama hrvatskih autora. Koristeći ih u svojim haiku, on pokazuje cijeli spektar svakodnevnog života u selu i gradu, ravnici i planini, rijeci i moru.

Kigo, riječ koja označuje godišnje doba, postoji u ogromnoj većini haiku. Nalazimo ju u imenima brojnih biljaka i životinja koje se pojavljuju u stvarnosti u određeno godišnje doba; u imenima praznika i blagdana; rjeđe u izravnom navođenju godišnjeg doba ili imena mjeseca. Prepoznajemo ju u riječima koje ukazuju na rast biljaka ili onima koje označuju agregatna stanja vode.

Maretić je glazbenik, svira gitaru, glasovir i saksofon, udara po bubnjevima. Ima savršeno ugođena uha te čuje mnogo toga što je drugima nečujno i to prenosi u haiku kako bi i čitatelj čuo nečujno.

zamagljen mjesec/ slavuj se u kanjonu/ natječe s jekom

u sumaglici/ cijeli se otok trese/ od buke cvrčaka

gust ljetni suton/ gatalinke nadglasavaju/ dječji žamor

u buci slapa/ ako pozorno slušaš/ slavujev pjev

vodenkos što pjeva/ na jesenskom vjetru/ ne žali ni za čim

suhi listovi/ šum padanja solike/ kada zastanem

Vodi nas na blues, u operu, na koncerte jazza, na balet, u disko, na nogometnu tekmu, u luna park, muzej, restoran, na picigin.

Osobitosti ove zbirke su brojni haiku iz raznih skupina posvećeni obitelji, posebno oni profinjeni posvećeni ženi majci i ženi ljubavnici.

mala maškara/ prepala se velike/ tješi ju smrt

novo je doba –/ tinejdžer daje pikule/ mlađem bratu

žabe u suton/ vozim kćer dvokolicom/ da ih slušamo

uskršnja jaja –/ nasmiješena djeca/ šarenih lica

krcati za more –/ djevojčica šverca lutku/ iza sjedišta

otvoren prozor –/ ispod plahte slušamo/ šum ljetne kiše

zimsko jutro –/ naše dijete lupka/ iz njenog trbuha

Pjesnik nam pomaže razumjeti i doživjeti neke sitnopjesni pišući brojne fusnote (22), koje uglavnom pripadaju botanici, zoologiji, ornitologiji, entomologiji, astronomiji. One su svakako korisne i djelotvorne – no nije li zastranjivanje od stvarnosti, takvosti i sadašnjosti koju nam treba dati pojedini haiku traženje i proučavanje objašnjenja u fusnotama? Ide li zen uz erudiciju? Naravno da ide ako znamo da je razum šesto čulo, ako smo strpljivi i marljivi, puni razumijevanja i volimo čitati opaske autora (sreća je da nema opaski urednika i prevoditelja).

Majstor nam proširuje i rječnik hrvatskog jezika koristeći prastare, malo poznate i novostvorene riječi – što svakako pozdravljam, jer je svaka od njih ponovno ili po prvi put otkiven rijetki kristal u nedostupnoj pećini. To je zaista drago i poludrago kamenje koje treba skupljati, obrađivati, pokazivati, radovati mu se, voljeti ga. Ipak pitanje glasi: Ide li zen uz etimologiju? E, ne znam odgovor. Haiku je rijeka koja teče, na njoj su brojne prepreke pa je puna brzaca a i mrtvaja.

Pri drugom čitanju više nema zastoja, svi su haiku jasni, razumljivi i može ih se doživjeti i prepoznati ima li čitatelj potrebno iskustvo pohranjeno u sjećanju.

Na drugim mjestima koriste se i riječi iz dijalekta i slenga, poneke strane riječi odavno uvriježene u svakodnevnom govoru – što je sve u duhu haiku.

Senryu, haiku s humorom, ironijom, propitivanjem svega, rušenjem svih pravila i veličina, izrugivanjem ljudskim manama a i vrlinama – rijetko je više od pošalice barem u meni znanom našem haiku pjesništvu. Evo nekoliko Maretićevih:

dolaze gosti –/ treba li pomesti/ sa staza latice?

samo strašilo/ među suncokretima/ ne slijedi sunce

mlada majka/ zaspala – dijete se samo/ bori sa sisom

plac pun boja –/ na broj pet sad ulazi/ novi ljubavnik

večera uz svijeće/ žabožder se podrigne –/ posljednji kreket

sad na francuskom.../ stjuardesa ponavlja/ šarmantnu točku

galeb ispušta/ vruću štuku dignutu/ sa žaropeka

Je li haiku trostih? Navodno, je! Ipak je to prvotno jedan stih, jedan doživljaj, jedan dah – zapisan u tri stupca (okomito) japanskim kaligrafskim pismom. A eto ga u nas u tri stiha, zapisana obično latinicom u tri reda, jedan pod drugim (vodoravno). Tako je uobičajeno i u onom dijelu svijeta gdje se koriste fonetska pisma. Tako je i u Maretića. Ipak nerijetko se nailazi na stihove po smislu razdvojene, rastrojene, rascijepljene. Tražit ću od pjesnika objašnjenje. Vidi dolje primjer (ima ih desetak!?)

nakon proljetne
kiše sunce na pruzi
prati korake

Leptir nad pučinom, stihovi se ne poklapaju sa smislom.

nakon proljetne kiše
sunce na pruzi
prati korake

Stihovi se slažu sa smislom, ali broj slogova je 7-5-5

sunce na pruzi
nakon proljetne kiše
prati korake

Stihovi se slažu sa smislom, a broj slogova je 5-7-5.

Je li haiku dvostih? Mnogi su ga pisali i tako. Neke svoje haiku naš pjesnik napisao je u tri reda, u tri stiha koji nisu stihovi. Možda ja ne razumijem cezuru? Možda tu fali treći stih? Evo primjera:

dok sviram bebop
na gitari... odnekud
pjeva grmuša

Leptir nad pučinom, stihovi se ne poklapaju sa smislom, 5-7-5.

dok sviram bebop na gitari
odnekud pjeva grmuša

Dvostih, stihovi se slažu sa smislom 9-8.

Evo još jednog primjera koji bi valjalo napisati kao dvostih. Primjera dvostiha/trostiha ima na desetke. Smatram kako ovakvi primjeri, koje objavljuje iskusan autor u odležaloj i dozreloj zbirci, ukazuju na složenost i zahtjevnost same forme haiku. Ovaj haiku vrijedi i kao senryu. Autor samog sebe otkriva kao lažljivca – ne da ne pomišlja na rezultat, nego i piše o rezultatu.

igrajući s njom
minigolf, ne pomišljam
na rezultat

Leptir nad pučinom, stihovi se ne poklapaju sa smislom, 6-7-4.

igrajući s njom minigolf,
ne pomišljam na rezultat

Dvostih, stihovi se slažu sa smislom 9-8.

Kako prenijeti stvarnost i takvost na papir i u pjesmu u tri stiha koji nisu stihovi, u 5-7-5 slogova koji nisu slogovi? Maretić to čini jednostavno. Koristi svoje znanje stečeno kroz literaturu, svoje i tuđe iskustvo u pisanju poezije i haiku poezije. Ne teži za umjetnim, ishitrenim, hinjenim efektima bilo koje vrste, nego koristi svoj bogati rječnik i prikazuje, prenosi, ponovno stvara svoje izravne doživljaje prirode, svijeta i života.

Ništa posebno – prisutno je u gotovo svim njegovim haiku. Ipak je to načelo sukobljeno s izoštrenim zapažanjem preko naših šest čula – sitnih, finih, neprimjetnih, skrivenih detalja svijeta, te sa sakupljanjem brojnih podataka o prirodi iz botaničkih, zooloških, astronomskih i drugih knjiga i priručnika. Na kraju i znanje o poeziji, haiku, zenu – stečeno dugogodišnjim čitanjem i stvaranjem – povremeno više smeta nego koristi. Ponekad se postavlja pitanje je li Maretić kao stvaratelj ove zbirke pjesnik ili znanstvenik. Najčešće je samo čovjek koji izravno, iskreno, jednostavno i uspješno predaje drugima svoje doživljaje, opažaje, osjećaje i uvide u obliku sitnopjesni.

«Maretićevi će trostisi zasigurno ostati trajnim vlasništvom ne samo hrvatskog haiku, nego i hrvatskog pjesništva uopće – osim toga, Maretić ne piše samo haiku nego također wake, renku i poeziju slobodnog stiha», napisao je na kraju pogovora Vladimir Devidé. Složivši se s njim želim dodati kako će s ovom zbirkom Leptir nad pučinom/Butterfly over the Open Sea, koja je, ne zaboravimo, dvojezična, i dugogodišnjim prisustvom u brojnim svjetskim haiku časopisima i magazinima, te vezama s poznatim inozemnim stvarateljima ove forme ostaviti dubok trag u svjetskom haiku pjesništvu.

Na kraju evo mog izbora (ograničenog prostorom) iz ove zbirke koju preporučam svima koji pišu ili misle pisati sitnopjesni, mada im savjetujem: proučite prvo naše narodno pjesništvo, onda narodno pjesništvo susjednih naroda, pa suvremeno pjesništvo tuzemno i inozemno – i onda pišite gange, rere i bečarce. Može i slobodni stih.

krijesnica/ ispala na travu/ iz Kumove slame

lete oblaci/ cvjetovi trešnje plove/ u istom smjeru

stablo platane/ svaki list pada/ na svoj način

oblačno nebo/ svaki suncokret gleda/ u drugom smjeru

noć u zaljevu –/ s jahte dopiru zvuci/ pranja posuđa

blizu je ponoć/ zvonce zove na pašticadu/ prije Pepelnice

kaleidoskop:/ na dnu tunela sunce/ u šarenom lišću

hrpa bundeva/ u seoskom dvorištu/ prana kišicom

zaboravljen/ patak-mamac pluta/ kišnim jezerom