God. 8, br. 14, leto 2011.

Helen Buckingham, Christmas City: A Haiku Sequence (Božićni grad: haiku niska): Anatoly Kudryavitsky

Драган Ј. Ристић, Ђавоља варош / Devils’ Town / Die Teufelstadt / La Ville du Diabl: др Рајна Беговић, Бранислав Брзаковић

Petar Tchouhov, Safety Pins (Zihernadle): Morelle Smith

Славко Ј. Седлар, Таквост 3 (Suchness 3): Милета АЋИМОВИЋ ИВКОВ, Нађа Бранков, Зоран Раонић

Ljubomir Dragović, Uska staza/ A Narrow Road: Vladimir Devidé, Mileta Aćimović Ivkov, Dragan Jovanović Danilov, Dimitar Anakiev

 

Zlata Bogović, Pjesma slavuja/Nightingale's Song; izdavač: TIVA Tiskara Varaždin; urednik: Đurđa Vukelić-Rožić; ilustracije: Božena Zernec; naslovna strana: Magali Tolić; prevodi: Željko Funda, Marinko Španović, Đurđa Vukelić-Rožić; ISBN 978-953-7304-81-2

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Vladimir Devidé (1925–2010), Hrvatska

Recenzija rukopisa zbirke haiku pjesama Zlate Bogović iz Varaždina

Rukopis sadrži 254 haiku, dvojezično na hrvatskom i na engleskom jeziku; od toga 33 na kajkavskom narječju.

Većina tih haiku objavljena je u zbornicima natječaja za haiku poeziju u Krapini i Kloštar Ivaniću te zbornicima susreta u Samoboru i Ludbregu, zatim u časopisu HAIKU i IRIS te Zborniku međunarodnog haiku natječaja u Kusamakuri u Japanu. Niz tih haiku nagrađen je i na domaćim haiku natječajima.

Mnogi haiku Zlate Bogović pokazuju fini osjećaj zapažanja „haiku-trenutka“, kao, primjerice:

Ledeni vjetar / kroz sige na oluku / oštri hladnoću.

Kišne kapljice / peru prljavi prozor / i crnog pauka.

Ima i delikatnih opservacija kao u:

Leteći nisko / lasta dotakla vodu / prije odlaska.

Tokusen nagradom na uglednom japanskom međunarodnom haiku natječaju 2002. godine nagrađen je haiku:

Otopljen snijeg / niz rijeku / ispraća zimu.

Neki od haiku ove zbirke izrazitije izlaze iz okvira tematike klasične japanske haiku poezije, primjerice erotski:

Dvoje u klinču / putuju / ljubavni hormoni.

Ili , nekonformistički prema kanonu da u haiku nema refleksije:

Pračovjek / čovjek i nečovjek / u zipki – djeca.

To ipak ne znači da takvim trostisima nije mjesto u zbirci jer i inače nije rijetko da se – u raznim pjesničkim oblicima – prelaze uobičajene ograde što može djelovati i poticajno, iako – općenito uzevši – malo od toga biva šire prihvaćeno i većim dijelom ne preživljava. Slično bi se moglo reći i za neke senryû iz zbirke, primjerice:

Princeza Dijana umrla / fućkam na Englesku / živio princ!

Zaključak

Zbirka haiku pjesama Zlate Bogović pokazuje da je riječ o zrelom haiku pjesniku čije su pjesme vrijedan doprinos hrvatskoj haiku poeziji. Stoga sam slobodan najtoplije preporučiti da se ova zbirka prihvati za tisak i objavi.

U Zagrebu, 9. 10. 2006.

 

Vasile Moldovan, Rumunjska

ŽIVOT U SKLADU S PRIRODOM

Po vokaciji, Zlata Bogović je ekonomistica. Možda stoga i objedinjuje svoje haikue u ovoj knjizi tako kasno. Pjesnikinja ne žuri. Ima strpljenja sa svojim djelom, i to je sasvim u redu.

Obzirom da je tomu tako, njene pjesme poput biserja dolaze na svjetlo dana nakon dugogodišnjeg rada, ona stvara svojim unutarnjim ritmom. Stoga mnogi njeni haikui imaju istinsku ljepotu baš poput prirodnih bisera.

Malo po malo, haiku pjesme zazivaju jedna drugu. Ovdje je sve to sada smješteno jedno pored drugog u lijepoj i značajnoj zbirci poezije. Nakon desetljeća pjesničkog naukovanja, isteka vremena u kojemu je Zlata Bogović primila nekoliko međunarodnih nagrada i pohvala, njeno je umjetnička duša sebe izgradila, na putu unutarnjeg prosvjetljenja.

Život ljudski se obnavlja u poeziji Zlate Bogović u najmanje dva aspekta. Prvi je (ljudski) život u skladu sa cijelim svijetom. S nebom, zemljom, biljkama i svim stvorenjima… Kako priča ide dalje, čovjek i priroda su u organskoj vezi. Ova je istina naglašena u više haikua. Vrlo dobro poznat simbol ovoga je otvoren prozor. Uz pomoć otvorenog prozora čovjek osjeća prirodu i u vezi je s njom:

Otvoren prozor;
Vjetar nosi mirise
latice ruža.  

Tri jaglaca
na prozoru tuge
venu.  

Otvoren prozor.
Golubica sletjela na vrč
pun vode.

Ne samo da su ljudi integrirani s prirodom, nego i divlje životinje i ljubimci žive u skladu s prirodom. To je njihova velika mudrost. Kao primjer:

Mačka i psić
dremuckaju u hladu
godišnji odmor.  

Cvrčak i vrabac
u travi - na grani
muziciraju.

Djeca obično vole skladan život. Raduju se sitnicama, puštaju zmajeve, beru gljive, slažu origami s jednakom žarom, toliko svojstvenim njihovom dobu. Na pravilan način hrvatska djeca se raduju dok sniježi. Bjelina snijega simbol je njihove nevinosti:

Danas padaju
prve snježne pahulje –
radosna djeca

Međutim, u prirodi, slično kao i u društvu, život ne nosi uvijek ružičaste očale. Na oba područja vode se trajne bitke. Pjesnikinja zamjećuje život i u njegovom dramatičnim aspektima. U prirodi mnogo je antagonističkih elemenata. Ponekad, čini se da je riječ o igri, no često se događaju svirepe bitke među stvorenjima i prirodnim pojavama, između životinja i lovaca itd… U ovim slučajevima život postaje istinska corrida. Imamo jaglac u tegli, nije slobodan. No, žedno upija sunčeve zrake kako bi preživio. Njegov život nije jednostavan ni lak, no taj lijepi cvijet bori se uporno za svoj život.

U drugom haikuu lopoč raste u bari. Ovdje autorica snažno suprotstavlja cvijet bijeli kao snijeg i sivilo močvare, između čistog i blatnog. Eto još jednog sličnog kontrasta:

Bijeli se galeb
zabijelio u
mrkloj noći.

U više haikua Zlata Bogović opaža i piše o svijetu suprotnosti. Na primjer, djetlić se pojavljuje u šumi. Ose nešto rade, štite svoje gnijezdo od upletanja ljudi. Negdje drugdje vjetar nosi osinjak ponad rascvjetale livade. U oba slučaja, ose, koje smatramo neprijateljem čovjeka, pojavljuju se kao žrtve. Čitajući o tome mi doista osjećamo više sućuti. Zatim, strašilo u polju. No, neki vrapci tamo žive, to je njihovo prirodno stanište. Stoga oni upravo u blizini strašila (ponovno) grade svoje gnijezdo, pretpostavljajući slučajnost.

Bitka za opstanak ne zna za kraj, pa tako mačka ne juri samo skakavca već i njegovu sjenu. Lopov, čaplja promatra kreketanje triju žaba. Kao, žabe su zaljubljene. Slušajući njihovu ljubavnu pjesmu, grabljivice su spremne za lov. Koliko okrutnosti!

No, u životinja kao i ljudi, instinkt za preživljavanjem ne pozna samilost. Mišljenje je ove pjesnikinje da je priroda povremeno raj zemaljski, no u drugim trenucima istinska bitka za preživljavanje. Pauk, točnije crni pauk je neustrašiv borac u tom ratu bez kraja. A paučina je baš kao pakao. Ta tmurna slika podsjeća nas na bitku između Davida i Golijata. No, u ovom slučaju, David gubi svoju bitku za život:

U paučini
zapletena krilašca
mlade pčelice.

Neprijatelj je to opasniji što je skriveniji. Kroz ove haikue stvarane tugom, Zlata Bogović upoznava svoje čitatelje s okruženjem istinskog haiku pjesništva.

 

Đurđa Vukelić-Rožić, Hrvatska

ZBIRKA HAIKU POEZIJE ZLATE BOGOVIĆ

Varaždinka Zlata Bogović, književnica je itekako poznata u svom gradu, kojemu piše, o kojemu pjeva. Njene kratke priče, poezija, uglazbljeni stihovi ušli su u uho mnogoj Varaždinki i Varaždincu. Isto tako, kao dugogodišnja članica Varaždinskog književnog kruga, prepoznata je u društvu kolega pjesnika i pjesnikinja. I dakako, jasno je da je Zlata Bogović i dobra haiku pjesikinja.

Međutim, treba naglasiti da je haiku pjesnikovanje gospođe Zlate Bogović prepoznato po svojoj kvaliteti i ljepoti ne samo u Varaždinu, već i u cijeloj Lijepoj našoj, a svojim haiku pjesmama donijela je u svoj kraj i zapažene nagrade iz Japana ali i prestižnu nagradu s Dana Dubravka Ivančana u Krapini, gdje je nagrađena za haiku na kajkavskom narječju.

Njeguje tako narječje u kojemu je odrasla u svom Varaždinu, pišući o načinu života iz naših dojučerašnjih djetinjstava, o poslovima i odnosima među ljudima ali i između životinja u jednom bogatom dvorištu prepunom života. Gospođa Zlata piše o povezanosti čovjeka i prirode. Kroz svoje dijalektalne haikue govori o ovisnosti čovjeka o prirodi ali i o njegovoj svjesnosti da je tomu tako. A to je strahovito važno. Jer to je istinsko poimanje haiku načina života. Vidjeti sebe u realnom odnosu sa velikom, moćnom prirodom. Doživjeti sebe kao biće koje nije ovdje zauvijek i ne pripada mu sve što dotakne ili može prisvojiti. Ona na taj način bilježi za buduće naraštaje na jedinstveni način, kroz svoje doživljene haiku trenutke, ono što se ne smije zaboraviti. Bilježi na jednostavan način, iskreno govoreći.

Gospođa Zlata je prisutna na svim haiku događajima u Hrvatskoj, na susretima u gradovima od Ludbrega i Krapine, do Samobora i Kloštar Ivanića, Obrovca te na brojnim natječajima u Japanu i ostatku svijeta. Njeni haiku mogu se iščitavati na internetu. Ona dostojno i s mnogo ljubavi na taj način predstavlja svoj voljeni grad, a njena zbirka haiku pjesma kruna je ovog djelovanja tijekom dugog niza godina te zaslužuje svu pažnju javnosti.

U Ivanić Gradu, 30.8.2010.

 

Zvonko Petrović (1925–2009), Hrvatska

Recenzija rukopisa zbirke haiku pjesama Zlate Bogović iz Varaždina

Zašto je haiku poezija prisutna skoro u čitavom svijetu? Svima koji pišu haiku je odgovor jasan: ova nas poezija upućuje da živimo s prirodom, da osjetimo njene ljepote i mijene i tako doživimo iznenadne vizije koje spontano uskrsavaju i koje, kad ih čovjek traži, ne mogu se nikad naći:

Otopljen snijeg / niz rijeku / ispraća zimu.

S listom što leti / putuje / i jutarnja kapljica rose.

Slomljeno krilo - / ostale čaplje / lete na jug.

Kroz gustu krošnju / samo djelić sunca / obasjao sovu.

Prestala kiša. / Iz zelene salate / izlazi glista.

Sve nam to govori da pjesnikinja intuitivno i neposredno doživljava okoliš kojim je okružena, i tako dolazi do haiku slike u trenucima sadašnjosti.

Autorica piše haiku trostihe i sa slogovnom šemom 5-7-5, ali također i u slobodnom stihu. Čitajući njenu haiku poeziju možemo se srest s haiku trostihom i od samo četiri riječi i 11 slogova:

Rijeka / zarobljena / ispod leda.

Zimsko jutro / probuđeno / solikom.

Haiku U sjeni jabuke / hladi se / crv. ima 10 slogova.

Interesantno je istaći da rukopis sadrži 33 haiku trostiha na kajkavskom narječju:

Letnji dežd curi. / Polehko bez hižice / šepuri se puž.

Trsek se znoji, / vu lagvu tupo zvoni - / čeka se berba.

Na selskom putu / črna kmica čkomeća / i lajavi pes.

Zlata Bogović piše i trostihe koji su, kad je riječ o haiku, iznenađujuće različitog sadržaja:

Liganj se / zanosno smješka / srdeli prije ručka.

Ruka mladića / na toplom bedru / našla mir.

Dvoje u klinču, / putuju / ljubavni hormoni.

Baka / u naslonjaču hrče / zatvorenih ustiju.

Škripavi kotač / starog bicikla - / dječak za njim trči.

Kad je riječ o različitim sadržajima, podsjetimo se da je jedne godine čak bio raspisan natječaj za pisanje haiku trostiha o nogometu.

Dakle, sadržaji mogu biti ovakvi, onakvi, ali takvi haiku trostisi se vrlo brzo zaboravljaju. Ono što daje trajnost haiku poeziji je priroda, povezanost haiku trostiha s elementarnim prirodnim fenomenima.

Nesumnjivo, zbirka haiku pjesama Zlate Bogović zaslužuje da se što prije pojavi u tisku.

 

U Varaždinu, 15.10.2006.