Robert D. Wilson: Šta jeste i nije

David G. Lanoue: Životinje i šintoizam u Isinim haikuima

Željko Funda: Haiku, poetski mikro generator!

Intervju sa profesorkom Peipei Kiu: Robert D. Vilson

Richard Gilbert: Kigo i pokazatelj godišnjeg doba u haikuu

Tatjana Stefanović: Grana sa pesmom ptica

David G. Lanoue: Pišite kao Isa

Dr Randy Brooks: Pisanje haikua

Poseta Čarlsa Trambula Haiku klubu “Šiki” u Beogradu (10. decembar 2012)

Željko Slunjski: Razgovor sa Borisom Nazanskim

 

God. 9, br. 16, leto 2012.

Boris Nazansky: Ojačan izazov ili Haibun Desanki

Chen-ou Liu: Čitajte polako, više puta i u grupi

Jim Kacian: Pa: ba

Željko Funda: More morā

Jadran Zalokar, Boris Nazansky: Slap koji raste

 

God. 8, br. 15, zima 2011.

Jim Kacian: Haiku i anti-priča

Chen-ou Liu: Talasi iz pljuska: generička analiza Bašoovog haikua o žabi

Željko Funda: Kad nemoguće postane moguće

David G. Lanoue: Isina komična vizija

Ikuyo Yoshimura: Kato Somo, prvi japanski haikuist
koji je posetio Ameriku

Željko Funda: Opkoračenje i haiku

Dr. Randy Brooks: Haiku poetika: objektivna, subjektivna, transakciona i književna teorija

Vincent Hoarau: Sugestivnost u haikuu na primeru stvaralaštva Svetlane Marisove

David Grayson: Mač klišea

Robert D. Wilson: Za kigo ili ne

Saša Važić: Kakva vajda?

Tomas Transtremer, dobitnik Nobelove nagrade

God. 8, br. 14, leto 2011.

Haruo Širane: Izvan haiku trenutka: Bašo, Buson i moderni haiku mitovi

Geert Verbeke: Haiku kabinet

David Burleigh: U Japanu i van njega: obrisi haikua

Robert D. Wilson: Kigo – vitalna snaga haikua

Michael Dylan Welch: Forma i sadržaj haikua

Richard Gilbert: Kigo i reč koja označava godišnje doba: Problemi ukrštanja kultura u anglo-američkom haikuu

Robert D. Wilson: Proučavanje japanske estetike: I deo Značaj ma-a

Matthew M. Carriello: Granična slika: preslikavanje metafore u haikuu

Richard Gilbert: Disjunktivni vilinski konjic: proučavanje disjunktivne metode i definicija u savremenom haikuu na engleskom jeziku

Bruce Ross: Suština haikua

Robert D. Wilson: Proučavanje japanske estetike: II deo: Ponovno izmišljanje točka: Muva koja je mislila da je bivo

Anatoly Kudryavitsky: »Deset haiku lekcija» Vere Markove

Anatoly Kudryavitsky: Tranströmer i njegov Haikudikter

Anatoly Kudryavitsky: Poslednja linija odbrane haiku pesnika

Michael F. Marra: Jugen

Robert D. Wilson: Pesnik broja Simply Haiku, zima 2011: Slavko Sedlar

 

 

 

 

Željko Funda, Hrvatska

 

Po redu vožnje

 

Zar svi mi, od čovjeka pa do travke, od ribice u moru pa do vjetra, ne postajemo pravi dio svijeta čim se rodimo? Ne počinjemo li sudjelovati u njegovom životu/događanjima od prvog trenutka? Naravno, ispočetka, kao mali, mi dajemo priliku drugima1 da se pokažu i dokažu na nama. Mi smo svima više predmet igre nego što mi sami utječemo na druge. Recimo, svi se natječu u iskazivanju nježnosti prema bebi, donose joj igračke, izvode najneobičnije geste i grimase samo da bi beba bila sretna. Istovremeno beba tjera na bdijenja, njen dugotrajni plač troši živce, njene potrebe financijski iscrpljuju, njena kakica ne miriše baš ugodno. Preko roditeljskog pričanja i fotografija beba djeluje i na one koji s bebom nikad nisu bili u kontaktu. Međusobno djelovanje svih aktera je višestruko i raznovrsno.

Slično je i kod ptica. Dok su male, one su predmet brige svojih roditelja, određuju im «vremenik» svih aktivnosti, od načina cvrkuta do načina ležanja u gnijezdu. Dok su male, ptice izazivaju grabežljivce svih vrsta, mačke, svrake, jastrebe. S vremenom, ovisno o vrsti, ptica sama sve više utječe na život kukaca i biljaka, ljudima počinje uljepšavati ili poružnjivati2 život svojim pjevom ili pojavom. Kad dosegne zrelost, ptica – kao i čovjek – utječe podjednako na druge koliko oni utječu na njih.

Kod svih bića, dakle, postoji pravilnost koja se ponavlja ma koliko bilo inačica koje je skrivaju. Svi imaju svoj «red vožnje» koji sudjeluje u formiranju općeg «reda vožnje». Jedno čini sve kao što sve čini jedno.

Ovako, otprilike, izgledaju životne interakcije gledane s «intelektualne», analitičke strane, u biti jako prozaične. Međutim, kad ih pogleda pjesnik, sve ovo se da koncentrirati u pjesmu, čak u 7 riječi jednog prekrasnog haikua:

 

prve pupoljke
vozovi ljuljaju
po redu vožnje3

 

Ovaj haiku napisao je Aleksandar Obrovski, koji je cijeli splet akcija i reakcija uspio sabiti u 3 stiha tako da njihova fuzija odgovara univerzumu4 životnih interakcija koja pri tom pršti energijom ljepote. Zato gospodin Obrovski zaslužuje Nagradu Graševina za 2013. godinu, zato mu iskreno čestitam.

 

U Ludbregu, 15. 6. 2013.

 

1 Naša malenkost inducira reakciju. Ona se ne događa sama od sebe, dakle, mi, mali, ipak je sustvaramo.

2 Ovo je relativno zbog individualnog ukusa.

3 Ovaj haiku se može shvatiti sasvim denotativno: vlakovi prolazeći njišu prve pupoljke. Život, sada nalik baletu, događa se i pokraj pruge. Međutim, i ovo također postaje (racionalno i stoga nezenovsko) tumačenje te odvlači haiku od njegove biti, spontanog uviđaja. Možda je to cijena koju treba platiti u naporu da se shvati život.

4 Universus, latinski, svekolik, sav, cjelokupan.