Robert D. Wilson: Šta jeste i nije

David G. Lanoue: Životinje i šintoizam u Isinim haikuima

Željko Funda: Po redu vožnje

Intervju sa profesorkom Peipei Kiu: Robert D. Vilson

Richard Gilbert: Kigo i pokazatelj godišnjeg doba u haikuu

Tatjana Stefanović: Grana sa pesmom ptica

David G. Lanoue: Pišite kao Isa

Dr Randy Brooks: Pisanje haikua

Poseta Čarlsa Trambula Haiku klubu “Šiki” u Beogradu (10. decembar 2012)

Željko Slunjski: Razgovor sa Borisom Nazanskim

 

God. 9, br. 16, leto 2012.

oris Nazansky: Ojačan izazov ili Haibun Desanki

Chen-ou Liu: Čitajte polako, više puta i u grupi

Jim Kacian: Pa: ba

Željko Funda: More morā

Jadran Zalokar, Boris Nazansky: Slap koji raste

 

God. 8, br. 15, zima 2011.

Jim Kacian: Haiku i anti-priča

Chen-ou Liu: Talasi iz pljuska: generička analiza Bašoovog haikua o žabi

Željko Funda: Kad nemoguće postane moguće

David G. Lanoue: Isina komična vizija

Ikuyo Yoshimura: Kato Somo, prvi japanski haikuist
koji je posetio Ameriku

Željko Funda: Opkoračenje i haiku

Dr. Randy Brooks: Haiku poetika: objektivna, subjektivna, transakciona i književna teorija

Vincent Hoarau: Sugestivnost u haikuu na primeru stvaralaštva Svetlane Marisove

David Grayson: Mač klišea

Robert D. Wilson: Za kigo ili ne

Saša Važić: Kakva vajda?

Tomas Transtremer, dobitnik Nobelove nagrade

God. 8, br. 14, leto 2011.

Haruo Širane: Izvan haiku trenutka: Bašo, Buson i moderni haiku mitovi

Geert Verbeke: Haiku kabinet

David Burleigh: U Japanu i van njega: obrisi haikua

Robert D. Wilson: Kigo – vitalna snaga haikua

Michael Dylan Welch: Forma i sadržaj haikua

Richard Gilbert: Kigo i reč koja označava godišnje doba: Problemi ukrštanja kultura u anglo-američkom haikuu

Robert D. Wilson: Proučavanje japanske estetike: I deo Značaj ma-a

Matthew M. Carriello: Granična slika: preslikavanje metafore u haikuu

Richard Gilbert: Disjunktivni vilinski konjic: proučavanje disjunktivne metode i definicija u savremenom haikuu na engleskom jeziku

Bruce Ross: Suština haikua

Robert D. Wilson: Proučavanje japanske estetike: II deo: Ponovno izmišljanje točka: Muva koja je mislila da je bivo

Anatoly Kudryavitsky: »Deset haiku lekcija» Vere Markove

Anatoly Kudryavitsky: Tranströmer i njegov Haikudikter

Anatoly Kudryavitsky: Poslednja linija odbrane haiku pesnika

Michael F. Marra: Jugen

Robert D. Wilson: Pesnik broja Simply Haiku, zima 2011: Slavko Sedlar

 

 

 

 

Željko Funda, Hrvatska

 

 

 

Haiku, poetski mikro generator!

mala i teorijska i praktična analiza

 

U haiku poeziji vrlo često se događa da prvi stih bude yinovski1, odnosno stator2, rečeno jezikom fizike. U njemu se šturo, uglavnom nepotpunom rečenicom gdje nema glagola, konstatira da nešto jest3. Navest ću nekoliko primjera iz ovogodišnjeg ludbreškog zbornika: 

zimsko jutro
sunčeve zrake kližu
smrznutom cestom

Z. Bogović

listopadsko jutro
vjetar grli djevojčicu
sve do škole

M. Mileta

ljetni smiraj
oko tonućeg sunca
cvrči more

S. Rožić

olujni vjetar
u zatvorenoj sobi
titraju zavjese

A. Gečić

osunčani zid
preko guštera jure
sjene vagona

Lj. Lukačević

sunčani dan
na drvenoj klupi
djed, unuk i štap

I. Mikulinjak

Ima primjera gdje je prvi stih kontaminiran, preopširan te djelomično uzima ulogu «yanga/rotora»:

Ribar morem
zaplovio
put mjeseca.4

J. Braut

Jutro. Budim se,
sanjivi pogled sreće
pticu u letu.5

S. Durmišević

Čovjek iza mene
čita novine.
Tramvaj štropoće.6

T. Mahečić

U aktivnom, u drugom i trećem stihu7, u pravilu bude jedan glagol koji započinje indukciju struje doživlja(van)ja8:

kraj znaka stop
divlja ruža cvjeta
kroz ogradu

A. Zorman

maestral –
očisti sve pepeljare
na stolovima

T. Maretić

zrika cvrčaka
meša se s otkucajima
merača pulsa

P. Ađanski

Kad se u jednom haiku pojave dva glagola9, ili idukcija bude slaba ili dolazi do kratkog spoja. To se dobro vidi kod haikua S. Durmiševića, koji se zbog previše glagola pretvara u naraciju umjesto da bude satorijsko-epifanijski uvid u bit trenutka u kojem je taj haiku napisan. Evo još nekoliko primjera u kojima je zbog previše glagola indukcija nepravilna, mušičava, sporadična, turbulentna, ukratko, «kratkospojna»:  

zahladilo je
leptirić se umirio
u toploj sobi

S. Bilankov

treperi mjesec
dječju sobu čuva
plišani medo

Ž. Prodanović

Budi se jutro...
Noć se mirno povlači
u šuplju vrbu.10

I. Posavec

Međutim, stvari nisu tako šablonski jednostavne. Može se dogoditi da se u jednom haikuu pojave dva glagola i da unatoč – i baš zbog njih! – indukcija bude cjelovita:

leprša leptir
stojimo nepomični
i cvijet i ja

B. Nazansky

Zbog prisutnosti/spominjanja cvijeta u yangovskom dijelu glagol «lepršati» nije uljez, nije znak nepoštivanja pravila nego je, naprotiv, znak haikuističke11 profesionalnosti. Jer, da je leptir samo spomenut, da se, dakle, nalazi na kamenu/ zemlji/ žici/ grani, cvijet12 i ja ne bismo bili nepomični. Upravo zbog lepršanja leptira i cvijet i ja iščekujemo, pitamo se na koga će sletjeti, tko će zavrijediti njegov posjet. Odnosno, lepršanje je to što je i cvijet i mene umirilo – zbog njegove gracioznosti mi smo se skupa «ukipjeli», ostali bez daha. Dakle, makar se radi o haikuu koji je na prvi pogled nedovoljno haiku, čak antihaiku, on je zapravo jako, jako haiku!

Do haiku indukcije dolazi čak i kad nema glagola. Takva indukcija je, ako je versifikacija dobra i ako su yinovski i yangovski dio uravnoteženo kontrastni, vrlo jaka, baš haikuovska. Na prvi pogled radi se (tek) o slici/fotografiji, a zapravo riječ je o ontološkom otisku u kojem se autor namjerno žrtvovao. Takve haikue smatram, u načelu, jako uspjelim. 

sunčani dan
na drvenoj klupi
djed, unuk i štap

I. Mikulinjak

Ulični svirač.
Pun septembarskog sunca
slamnati šešir.13

D. Janjalija

Za leptirom
kroz otvorena vrata
jutarnji zraci.

S. Klikovac

Da je I. Mikulinjak upotrijebio glagol sjediti (sjede djed, unuk i štap), izgubio bi ravnotežu haikua, a indukcija koju ti taj glagol trebao potaknuti ne bi bila ništa jača nego bez njega. Da je D. Janjalija upotrijebio glagol stajati (stoji slamnati šešir), također bi narušio ravnotežu haikua a isto tako, budući da je potpuno jasno da je upravo taj glagol ispušten, stvorio bi se kontraefekt: spominjanje impliciranog (u haikuu) stvara konflikt, indukcija samu sebe troši. Da je S. Klikovac upotrijebila glagol ulaziti (ulaze jutarnji zraci), gotovo idealna metrika14 bila bi nepovratno izgubljena, pojavilo bi se 8 slogova koji bi svojom količinom haiku indukciju jako prigušili.

Glede yangovskog/rotorskog dijela haikua, u puno slučajeva može se primijetiti da je on nedovoljno aktivan, da proizvodi preslabu indukciju zbog loše versifikacije. Evo nekoliko primjera:

Nad mrtvim ježom
pas laje sve glasnije
Dječak se smije.

I. Posavec

na nepcu
jutarnja kava
početak dana

V. Knežević

siva čaplja
brižljivo čisti perje
nedjelja

Ž. Prodanović

Ovi haikui bi – zbog jače indukcije – bili puno bolji kao:

Dječak se smije.
Nad mrtvim ježom
sve glasniji pas.

početak dana
jutarnja kava
na nepcu

nedjelja
čaplja brižljivo čisti
perje

Zbog pomno izgrađenog/izabranog yina (1. stih), zbog njegove harmonične suprotnosti prema yangu (2. i 3. stih), bilo preko impliciranog bilo eksplicite izraženog glagola15, zbog «statički» precizne versifikacije, zbog izbora «običnih» riječi, zbog doživljaja/događaja koji ne samo da je moguć nego je (gotovo) svakodnevan, dolazi do indukcije16 značenja. Konačno, i najvažnije, u opstojnosti yina i upravo takvog yina, odnosno, u akvitetu yanga i upravo takvog yanga, rađa se haiku, ne vizualna slika, ne sentimentalni izljev, ne skica, ne pjesmičica, nego ontološki otisak trenutka, pjesma koja je zbog odsustva autora i njegove «profesionalnosti»17 više ne-pjesma, ili antipjesma i koja, kao i antidrama u odnosu na («pravu») dramu, može al pari18 stajati uz («pravu») pjesmu19. Evo nekoliko primjera:

osunčani zid
preko guštera jure
sjene vagona

Lj. Lukačević

leprša leptir
stojimo nepomični
i cvijet i ja

B. Nazansky

prve pupoljke
vozovi ljuljaju
po redu vožnje

A. Oborovski

 

1 Yin je ženski, pasivni princip u taoističkoj filozofiji, jednog od temelja haiku poezije općenito.

2 Nepokretni dio indukcijskog motora.

3 Šturost «yinovskog/statorskog» dijela haikua je poželjna što zbog versifikacije 5-7-5, što zbog paradoksa da se potencijalno više osebina može vezati uz nešto što je ono neodređenije. Zato «inducirani» doživljaj može biti jači, bogatiji.

4 Ovo bi očito bilo bolje kao: Ribar/ morem zaplovio/ put mjeseca.

5 Ovdje bi 1. stih mogao bez «Budim se».

6 Zar ne bi bilo čišće: Vožnja tramvajem./ Čovjek iza mene čita/ moje novine.

7 Tako je kod dobrih haikua.

8 Mikrosatori?

9 Bilo da su oba u aktivnom (2. i 3. stih) dijelu, bilo po jedan u pasivnom i aktivnom dijelu.

10 Uz malo više haikuističke koncentracije, po mom mišljenju, ovi haikui bi mogli glasiti: zahladilo (ovo je glagolski pridjev radni, ne glagol)/ leptirić se umirio/ u toploj sobi; puni mjesec/ dječju sobu čuva/ plišani medo; Svitanje./ Noć se mirno (bez «mirno» još bolje) povlači/ u šuplju vrbu.

11 Ne koristim pridjev haiđinovski jer ga smatram pretencioznim. Mi smo samo haiku pjesnici, haikuisti, ne svećenici haikua, haiđini.

12 Očito cvijet na zemlji, ne na grani, nikako ne u vazi.

13 Mislim da je zbog gramatički pravilne interpunkcije haiku izgubio na jačini. Na modernosti sigurno. To isto važi i za haiku S. Klikovac.

14 Umjesto 5-7-5 javlja se 4-7-5.

15Ne dva, ne dva!

16 Jačina indukcije ovisi o kvaliteti haikua.

17 Mislim na «profesionalnu» upotrebu stilskih figura, po kojoj se nekad određivala vrijednost pjesme.

18 «Jednako u vrijednosti».

19 Nadam se da će naši «etablirani» književni kritičari to već jednom shvatiti.