Jim Kacian: Haiku i anti-priča

Chen-ou Liu: Talasi iz pljuska: generička analiza Bašoovog haikua o žabi

Željko Funda: Kad nemoguće postane moguće

David G. Lanoue: Isina komična vizija

Ikuyo Yoshimura: Kato Somo, prvi japanski haikuist
koji je posetio Ameriku

Dr. Randy Brooks: Haiku poetika: objektivna, subjektivna, transakciona i književna teorija

Vincent Hoarau: Sugestivnost u haikuu na primeru stvaralaštva Svetlane Marisove

David Grayson: Mač klišea

Robert D. Wilson: Za kigo ili ne

Saša Važić: Kakva vajda?

Tomas Transtremer, dobitnik Nobelove nagrade

 

God. 8, br. 14, leto 2011.

Haruo Širane: Izvan haiku trenutka: Bašo, Buson i moderni haiku mitovi

Geert Verbeke: Haiku kabinet

David Burleigh: U Japanu i van njega: obrisi haikua

Robert D. Wilson: Kigo – vitalna snaga haikua

Michael Dylan Welch: Forma i sadržaj haikua

Richard Gilbert: Kigo i reč koja označava godišnje doba: Problemi ukrštanja kultura u anglo-američkom haikuu

Robert D. Wilson: Proučavanje japanske estetike: I deo Značaj ma-a

Matthew M. Carriello: Granična slika: preslikavanje metafore u haikuu

Richard Gilbert: Disjunktivni vilinski konjic: proučavanje disjunktivne metode i definicija u savremenom haikuu na engleskom jeziku

Bruce Ross: Suština haikua

Robert D. Wilson: Proučavanje japanske estetike: II deo: Ponovno izmišljanje točka: Muva koja je mislila da je bivo

Anatoly Kudryavitsky: »Deset haiku lekcija» Vere Markove

Anatoly Kudryavitsky: Tranströmer i njegov Haikudikter

Anatoly Kudryavitsky: Poslednja linija odbrane haiku pesnika

Michael F. Marra: Jugen

Robert D. Wilson: Pesnik broja Simply Haiku, zima 2011: Slavko Sedlar

 

 

Željko Funda, Hrvatska

 

 

Opkoračenje i haiku

 

U zborniku s haiku susreta u Ludbregu 2011. možemo pročitati sljedeće stihove:

Pas zatrpava
kost – u zraku miris
pečenja.

M. Abramović

U vrtu crvenih
tulipana
žuti se narcisa.

S. Buljević

Kako glasno
vjetar progovara kroz suho1
polje kukuruza!

M. Čekolj

U hladu trešnje
mirisno zujanje
pčela.

B. Križan

Bratov dječji
crtež – smiješi se konj
plavim očima.

T. Mahečić

Poskakujući na vjetru
šešir traži zaboravnog
vlasnika.

V. Maltar

Mir čempresa
raste 2u visinu. Majka
plače za sinom.

M. Mimica

Slijepac pita
d
ječaka – koliko imaš
godina – ovol'ko!

J. J. Planinić

Masnim slovima označio sam primjere opkoračenja, franc. enjambment3, stilskog sredstva/ stilema koje se, nažalost, sve više uvlači u zapadnjački haiku. Da bih pokazao o čemu je riječ, navest ću nekoliko definicija opkoračenja. U Klaićevom rječniku stranih riječi opkoračenje se definira kao «prelaženje nedovršene rečenice u slijedeći stih». Na internetskoj Literary Encyclopedia Peter Lewis Groves definira ovo stilsko sredstvo kao «nepotpunu sintaksu na kraju stiha”. Na Wikipediji on se definira kao «prekid sintaktičke cjeline (fraze, dijela rečenice ili cijele rečenice) pri kraju stiha ili između dvije strofe». Branko Vuletić u eseju «Opkoračenje u pjesništvu Jure Kaštelana»4 objašnjava ovaj stilem na sljedeći način: «Postupak opkoračenja proizlazi iz nepodudaranja metričkog ustrojstva stiha i ritmičkog ustrojstva rečenice. Kada smisaona cjelina prelazi granice stiha, ritam se ne oblikuje više unutar stiha, već unutar smisaone (sintaktičke) cjeline. Ovako oblikovan ritam obično ističe, stihovnom pauzom izdvojen, kraći dio sintaktičke cjeline. Opkoračenje se u govornom ostvarenju poistovjećuje s postupcima distorzije, inverzije, elipse ili kratkog stiha: govornim se ostvarenjem često ostvaruje ravnoteža između opkoračenja, s jedne, i nekog od navedenih postupaka, s druge strane».

Sada nešto o haikuu. Baš svi autori (Blythe, Suzuki, Henderson, Hackett, Kacian, R. Wilson, Devidé, Nejgebauer, da spomenem samo najvažnije) kažu da je prirodnost jedan od konstitutivnih elemenata haikua. Prirodnost se odnosi kako na doživljaj stvarnosti tako i na iskaz doživljaja (haiku-stil). Kao što se doživljaj mora temeljiti na onom sadašnjem i ovdašnjem5, dakle, neposrednom i ne-posredovanom bilo intelektom, bilo imaginacijom, isto vrijedi i za jezičnu formulaciju doživljaja. U knjizi «Haiku in English» Harold Henderson daje 20 sugestija «početnicima i ostalima». On u 7. savjetu kaže: «Izrazite svoj doživljaj u sintaksi koja je prirodna za engleski6.» Deveti savjet glasi: «Koristite običan jezik.» Šesnaesti savjet glasi: «Nikad ne žrtvujte jasnoću svoje intuicije artificijelnosti: izbor riječi treba biti određen značenjem.« Osamnaesti savjet glasi: «Imajte na umu Thoreauov savjet pojednostavni! pojednostavni! pojednostavni!» U eseju «Zen i haiku» Suzuki kaže: «...Autor mora biti potpuno pasivan instrument davanja izraza inspiraciji.»7 Lorraine Ellis Harr u eseju «Što haiku nije»8 vrlo izravno kaže: «Izbjegavajte opkoračenje u stihovima. Završeci stihova trebaju činiti što je moguće potpuniju misao, a cijeli haiku potpun izraz. Haiku zahtijeva znanje dobrog pisanja.»9

Dakle, opkoračenje je znak formalne artificijelnosti jer deformira prirodni tijek stiha. U praksi, da bi koliko-toliko dobio poželjni metar od 5-7-5 slogova, odnosno da bi drugi stih bio dulji nego prvi i treći, nadobudni autor nesvjesno žrtvuje prirodnost iskaza. Ne znajući, on sam sebe prokazuje10 kao autora artefakta. Budući da bi haiku u biti morao biti objektivni (nenakićen, jednostavan, faktualan) iskaz doživljaja11, on se na taj način pretvara u svoj surogat. Potpuno antihaikuovski je odvajati atribut od imenice na koju se odnosi (primjeri: miris/ pečenja; vrtu crvenih/ tulipana; suho/ polje; zujanje/ pčela; zaboravnog/ vlasnika itd.). Radi se o (versifikatorskoj) distorziji12, estetski bolnom uganuću. Dok se kod tjelesne distorzije radi o rezultatu nepametnog ponašanja, zlonamjernog vanjskog djelovanja, odnosno nesreće, u slučaju anjambment-distorzije u haikuu radi se o, najblaže rečeno, nespretnosti.

Stoga – van s opkoračenjem! Ono ne samo da ne obogaćuje haiku nego ga – ponekad čak groteskno13 - pretvara u haikuoid, pjesmu koja bi svom silom htjela biti ono što nije. Što se više ona trudi, to je nakaradnija.

P. S. Malo statistike o ovogodišnjem zborniku

Svoje priloge za ovogodišnje haiku-susrete u Ludbregu poslalo je 99ero autora. Iz inozemstva ih je 13ero, od čega 8ero iz Srbije, 2 iz Slovenije, te po 1 iz SAD, BiH i Kosova. Dakle, 86ero autora je iz Hrvatske. 11oro autora su učenici osnovnih škola iz Hrvatske. Ukupno je poslano 518 haikua, od čega smo uvrstili 217 haikua. Također smo primili (samo) 1 haibun. Jedan autor(ica) poslao(la) je 6 haikua ne potpisavši se. Zato nije uzet(a) u obzir.

Preliminarni izbor ove godine napravio je Boris Nazansky, a konačni ja. Prošle godine bilo je obratno.

1 Zanimljivo da opkoračenja nema u engleskoj verziji ovog haikua: How loud/ the wind beginning to speak / through the dry field of corn!

2 Ovdje je upotrijebljen još jedan stilem: budući da mir ne može rasti u visinu, radi se o metafori, «skraćenoj usporedbi» (mir kao da raste). To je još jedan ne-haikuovski stilem.

3 Čita se anžamb'ma.

4 «Umjetnost riječi», 1993.

5 Sjetite se Bašoove definicije haikua – pjesma o onom ovdje i sada.

6 Prirodna (pravilna) engleska sintaksa je: subjekt-predikat-objekt.

7 Po meni, ključna riječ je pasivan.

8 Časopis Haiku, br. 3, 1979.

9 Dodao bih da haiku zahtijeva ne znanje dobrog pisanja općenito (ars scribendi) nego haiku versifikacije (slaganje riječi u jedan kratak, jedan malo duži i jedan kratak stih). Haiku je, ipak, primarno umjetnost doživljavanja (ars sestiendi).

10 «Gle, ja sam to napisao!»

11 Usput da spomenem da ne vjerujem da postoji «haiku trenutak» i «haiku doživljaj». To su konstrukcije ljudi koji u svojoj prevelikoj ljubavi prema haikuu ne znajući potcjenjuju druge poetske forme i druge umjetnosti.

12 Iščašenje, uganuće.

13 Jedan od navedenih haikua zaista je formalno groteskan.